43 research outputs found
Relation between erythrocyte parameters and stillbirth in piglets
The aim of this study was to investigate the relation between erythrocyte parameters of piglets and their
mortality during parturition. Erythrocyte count, haematocrit volume, blood haemoglobin concentration, mean
cell volume (MCV), mean cell haemoglobin (MCH) and mean cell haemoglobin concentration (MCHC) were
determined in 80 live-born and 109 stillborn piglets. In both live-born and stillborn piglets the investigated
parameters were evaluated with respect to sex and birth mass. Blood samples of all piglets were collected
immediately after birth. Stillborn piglets had lower erythrocyte values (P<0.01), haemoglobin (P<0.05) and
haematocrit (P<0.01) than live-born piglets. The results suggest that the incidence of stillbirth in piglets is
associated with reduced levels of erythrocytes and haemoglobin in their blood. There are no significant influences
of sex and birth mass on any of the investigated erythrocyte parameters in either live-born or stillborn piglets
Pathophysiology of mast cell tumour in humans and animals
Cilj ovog preglednoga rada bio je istražiti dosadaÅ”nje spoznaje o patofizioloÅ”kim mehanizmima nastanka mastocitoma u razliÄitih vrsta životinja i ljudi. TakoÄer je bila namjera na temelju literaturnih podataka usporediti bioloÅ”ko ponaÅ”anje i oblike mastocitoma u ljudi i razliÄitih životinjskih vrsta i komparativnim pristupom istražiti najvažnija obilježja mastocitoma, njihovu pojavnost te moguÄnost Å”irenja. Patogeneza mastocitoma nije joÅ” u potpunosti razjaÅ”njena. Pretpostavlja se da je viÅ”e Äimbenika ukljuÄeno u mehanizam nastanka; pasminska predispozicija upuÄuje na gensku komponentu ukljuÄenu u patogenezu mastocitoma, a važnu ulogu ima i mutacija gena koji kodira receptor s aktivnoÅ”Äu tirozin ā kinaze (KIT) na membrani mastocita za vezanje Äimbenika matiÄnih stanica (SCF, engl. stem cell factor). Mutacija KIT gena uzrokuje stvaranje KIT receptora koji je kontinuirano aktivan u odsutnosti liganda, tj. SCF-a Å”to dovodi do proliferacije mastocita i nastanka mastocitoma. Mutacije KIT gena u pasa su najÄeÅ”Äe locirane na eksonu 11 koji kodira regulatornu jukstamembransku domenu KIT receptora, dok je u ljudi s mastocitozom najzastupljenija mutacija D816V na poziciji 2447 kodirajuÄe sekvence KIT gena. Mutacije KIT gena u pasa su povezane s progresijom i loÅ”ijom prognozom mastocitoma, dok u ljudi i u maÄaka mutacije KIT gena nisu povezane s prognozom bolesti, premda u ljudi imaju bitnu ulogu u dijagnostici i terapiji.This review article investigates the current knowledge of the pathophysiological mechanisms for the formation of mast cell tumours in different animal species and humans. Based on the available literature data, the biological behaviour and forms of mast cell tumour occurring in animals and people were compared, and the essential features of these tumours, such as incidence and the possibility of spread, were examined. The pathogenesis of mast cell tumour formation is not yet fully elucidated though it is assumed to be multifactorial. Breed predisposition to mast cell tumour formation raises the suspicion that pathogenesis is based on a genetic component, where a mutation of the gene that codes the receptor for tyrosine kinase activity on the mast cell membrane for the binding of stem cell factor (SCF) plays an important role. Mutations in the KIT gene causes production of a KIT receptor that is constitutively activated in the absence of a ligand, i.e., stem cell factor (SCF), which leads to mast cell proliferation and development of the mast cell tumour. Mutations in the KIT gene in dogs are commonly located on exon 11, which codes the regulated juxtamembrane domain of the KIT receptor, while in humans with mastocytosis, mutations are commonly found on exon D816V at the 2447 position of coding sequence of the KIT gene. Mutations in the KIT gene in dogs are associated with progression and poor prognosis of the mast cell tumour. In contrast, such mutations are not associated with disease prognosis in cats or humans. However, they play an essential role in diagnosis and therapy in humans
HistopatoloÅ”ke promjene u siriÅ”tima jelena lopatara na Brijunima - kratko priopÄenje.
This study was performed to establish histopathological changes in the abomasa of fallow deer (Dama dama) from the Brijuni islands, in order to investigate the possible presence of Helicobacter species in this species, since literature data on abomasal histopathology are scarce, and data on the presence of Helicobacter species in red deer are absent. The study was performed on 23 abomasal samples taken from young adults (c. 1 year of age) shot in legal hunts. In all the samples inflammatory changes were visible. The histopathological findings from the samples examined were similar, indicating the epizootical nature of the disease, and they were similar to findings described in dogs with a gastric infection from Helicobacter-like organisms. However, in the abomasa of fallow deer Helicobacter organisms were not detected after the appropriate stains were applied, therefore the aetiological factor responsible for such histopathological changes has yet to be identified.Istraživanje je provedeno da bi se ustanovile patohistoloÅ”ke promjene u siriÅ”tima jelena lopatara (Dama dama) s brijunskog otoÄja i eventualna prisutnost Helicobacter vrsta u ove vrste, buduÄi da je malo literaturnih podataka koji se tiÄu patohistoloÅ”kih promjena u siriÅ”tu. Pregledom literature nismo pronaÅ”li niti jednu referencu o prisutnosti Helicobacter vrsta u jelena lopatara. Istraživanje je provedeno na 23 uzorka siriÅ”ta mladih odraslih jedinki (starosti oko godinu dana), žrtvovanih u redovitom odstrelu. U svim uzorcima ustanovljene su upalne promjene u siriÅ”tu. PatohistoloÅ”ki nalazi svih pregledanih uzoraka bili su sliÄni, Å”to ukazuje na epizootsku prirodu bolesti, te sliÄnost nalazima u želucima pasa inficiranih helikobakteru sliÄnim organizmima. MeÄutim, u siriÅ”tima jelena lopatara nakon obrade odgovarajuÄim tehnikama bojenja nismo ustanovili Helicobacter vrste, te zakljuÄujemo da je etioloÅ”ki Äimbenik odgovoran za promjene nepoznat
Utjecaj tjelesne kondicije na metaboliÄke serumske pokazatelje u burske koze prije i nakon jarenja
In goats, during the puerperal period, a lack of energy is one of the most frequent causes of sudden metabolic changes and the consequent reproductive disorders. The aim of our study was to assess the influence of the body condition on the serum profile of metabolites such as: total proteins (TP), albumin (ALB), triglycerides (TG), cholesterol (CHOL), glucose (GLU) and Ī²-hydroxybutirate (BHB) in Boer goats during late pregnancy (Day 120), at parturition (Day 0) as well as on Days 30 and 60 after parturition. A total of 15 female Boer goats (does), from a commercial farm in north western Croatia were used. The body condition status of the goats was established using the standard protocol for scoring. Based on the body condition score (BCS), each doe was categorized into one of three groups: group 1 (n = 5) or obese does with BCS ā„3.50-5.00, group 2 (n = 5) or medium does with BCS ā„2.75<3.50 and group 3 (n = 5) or thin does with BCS <2.75. The concentrations of serum TP, ALB, TG, CHOL, GLU and BHB were measured spectrophotometrically. On Day 120 of pregnancy the level of TG was significantly higher (P<0.05) in the obese does than the medium does. The levels of TP or CHOL were significantly higher (P<0.05) in the obese than in the thin does on Day 30 and Day 60, respectively, following parturition. The recorded changes in the metabolites tested could be of significance for monitoring the metabolic status of goats during intensive production, and of practical interest for preventing/controlling economic losses in goat breeding.U koze tijekom puerperija nedostatak energije predstavlja jedan od najÄeÅ”Äih uzroka iznenadnih metaboliÄkih promjena i posljediÄnih reprodukcijskih poremeÄaja. Cilj naÅ”eg istraživanja bio je procijeniti utjecaj tjelesne kondicije na serumske metabolite kao Å”to su: ukupni proteini (UP), albumin (ALB), trigliceridi (TG), kolesterol (CHOL), glukoza (GLU) i Ī²-hidroksimaslaÄna kiselina (BHB) u burskih koza tijekom kasne gravidnosti (120. dan), poroÄaja (0. dan) kao i na 30. i 60. dan nakon poroÄaja. Ukupno je koriÅ”teno 15 burskih koza iz komercijalne farme u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Status tjelesne kondicije (engl. body condition score, BCS) koza utvrÄen je uporabom standardnog protokola za ocjenu. Na temelju ocjene BCS svaka je koza kategorizirana u jednu od 3 skupine od po 5 životinja u svakoj: 1. skupina - pretile (BCSā„3,50-5,00), 2. skupina - srednjeg gojnog stanja (BCSā„2,75-3,50) i 3. skupina - mrÅ”ave (BCSā¤2,75). Koncentracije serumskih UP, ALB, TG, CHOL, GLU i BHB bile su odreÄivane spektrofotometrijski. Na 120. dan gravidnosti razina TG bila je znaÄajno viÅ”a (P<0,05) u pretilih koza nego u koza srednjeg gojnog stanja. Razine UP i CHOL bile su znaÄajno viÅ”e (P<0,05) u pretilih nego u mrÅ”avih koza 30., odnosno 60. dana nakon poroÄaja. Zabilježene promjene u istraživanih metabolita mogle bi biti od znaÄenja za praÄenje metaboliÄkog statusa koza tijekom intenzivne proizvodnje, a mogle bi biti i od praktiÄne vrijednosti za prevenciju i kontrolu gospodarskih gubitaka u uzgoju koza
KoŔtana alkalna fosfataza, osteokalcin i C-terminalni telopeptid kao pokazatelji koŔtane pregradnje u kuja
In clinical veterinary practice the measurement of biochemical markers for assessment of bone metabolism is not yet fully established and is only being used for now as a scientifi c method in investigations. The purpose of this research is the better understanding of bone metabolism in dogs and assessing the possible utility of biochemical bone markers in routine clinical veterinary practice. The bone markers selected for this study were: bone alkaline phosphatase and osteocalcin as indicators of bone formation, and C-terminal telopeptide of type I collagen as marker of bone resorption. The research was conducted on 58 canine bitches of different breeds. The results indicate increased bone turnover in young animals and decreased turnover in old ones since the highest activities of the investigated bone markers were in the youngest group and they then declined with age. However, elevated activity of bone alkaline phosphatase was noted in older bitches, which has not been detected in other animal species or in healthy humans. Higher bone resorption and lower formation were noticed in heavier dogs.U veterinarskoj medicini saznanja o biokemijskim pokazateljima koÅ”tane pregradnje oskudna su i nedostatna, a njihova primjena je za sada iskljuÄivo istraživaÄka. Cilj ovog istraživanja bio je bolje poznavanje koÅ”tanoga metabolizma u pasa na temelju mjerenja biokemijskih pokazatelja koÅ”tane pregradnje u krvi te procjena moguÄe kliniÄke primjene tih pokazatelja u rutinskoj veterinarskoj kliniÄkoj praksi. Pokazatelji koÅ”tane pregradnje koji su upotrijebljeni u ovom istraživanju jesu: koÅ”tana alkalna fosfataza i osteokalcin, kao pokazatelji izgradnje i C-terminalni telopeptid kao pokazatelj razgradnje kosti. Istraživanje je provedeno na 58 kuja razliÄitih pasmina. Rezultati pokazuju pojaÄanu pregradnju kostiju u mladih životinja i smanjenu u starih životinja buduÄi da su najviÅ”e vrijednosti koÅ”tanih pokazatelja utvrÄene u mladih životinja, te su opadale s dobi. MeÄutim, poveÄana aktivnost koÅ”tane alkalne fosfataze zabilježena je u starijih kuja, Å”to nije zapaženo u ostalih životinjskih vrsta niti zdravih ljudi. TakoÄer je uoÄena poveÄana razgradnja i smanjena izgradnja kosti u pasa veÄe tjelesne mase
Intrauterino lijeÄenje puerperalnih poremeÄaja domaÄih preživaÄa ozonom - pregledni Älanak
In the fight against infectious diseases, with the combined efforts of basic and clinical veterinary scientists, practitioners and domestic animal producers, antimicrobials of natural origin will bring to veterinary medicine the same type of curative revolution as antibiotics did. To realize the main objective of animal husbandry, in diminishing negative economic trends, it is necessary to introduce contemporary management to reproduction. Amongst the numerous preventive measures in use in practice, it is also important to use alternative preparations such as ozone, which has germicidal and fungicidal activities. Ozone is frequently used within the field of veterinary medicine for prophylaxis/treatment of pathological conditions of the genital system in domestic ruminants, such as retained fetal membranes, clinical metritis/endometritis, and improvement of fertility, according to some previous studies. The advantages of ozone in comparison to antibiotics are usage without prescription, low medication costs, lack of bacterial resistance, and the absence of residues in animal products. However, ozone is frequently but still insufficiently used in veterinary practice, particularly in buiatrics. More recently, it has exhibited very promising results in treatment of puerperal disorders in cows, goats and sheep as an alternative to the use of antibiotics, which are restricted and/or being gradually withdrawn in production of food animals in the EU.ZajedniÄkim naporima temeljnih i kliniÄkih veterinarskih znanstvenika i struÄnjaka te uzgajivaÄa domaÄih životinja, protumikrobni lijekovi prirodnog podrijetla unijet Äe u veterinarsku medicinu isti oblik terapijske revolucije kakav se danas pripisuje antibioticima u borbi protiv zaraznih bolesti. To je od posebne važnosti u reprodukcijskom managementu u govedarstvu gdje je ozon rabljen kao alternativa antibioticima zbog svoje germicidne i fungicidne djelotvornosti. U veterinarskoj medicini ozon je najÄeÅ”Äe rabljen za profilaksu i terapiju patoloÅ”kih stanja spolnog sustava domaÄih preživaÄa, kao Å”to su zaostajanje posteljice, kliniÄki metritis i endometritis te za unapreÄivanje plodnosti prema navodima nekih prethodnih istraživanja. Prednosti ozona u usporedbi s antibioticima su: uporaba bez recepta, niski troÅ”kovi lijeÄenja, izostajanje bakterijske rezistencije te odsutnost rezidua u animalnim proizvodima. Može se zakljuÄiti da je ozon Äesto rabljen u veterinarskoj praksi posebice u bujatrici, ali joÅ” uvijek nedostatno. Naime, pokazao je vrlo obeÄavajuÄe rezultate u lijeÄenju puerperalnih poremeÄaja u krava, koza i ovaca kao alternativa uporabi antibiotika, Äija je primjena ograniÄena ili zabranjena u proizvodnji konzumnih životinja
KoŔtana alkalna fosfataza, osteokalcin i C-terminalni telopeptid kao pokazatelji koŔtane pregradnje u kuja
In clinical veterinary practice the measurement of biochemical markers for assessment of bone metabolism is not yet fully established and is only being used for now as a scientifi c method in investigations. The purpose of this research is the better understanding of bone metabolism in dogs and assessing the possible utility of biochemical bone markers in routine clinical veterinary practice. The bone markers selected for this study were: bone alkaline phosphatase and osteocalcin as indicators of bone formation, and C-terminal telopeptide of type I collagen as marker of bone resorption. The research was conducted on 58 canine bitches of different breeds. The results indicate increased bone turnover in young animals and decreased turnover in old ones since the highest activities of the investigated bone markers were in the youngest group and they then declined with age. However, elevated activity of bone alkaline phosphatase was noted in older bitches, which has not been detected in other animal species or in healthy humans. Higher bone resorption and lower formation were noticed in heavier dogs.U veterinarskoj medicini saznanja o biokemijskim pokazateljima koÅ”tane pregradnje oskudna su i nedostatna, a njihova primjena je za sada iskljuÄivo istraživaÄka. Cilj ovog istraživanja bio je bolje poznavanje koÅ”tanoga metabolizma u pasa na temelju mjerenja biokemijskih pokazatelja koÅ”tane pregradnje u krvi te procjena moguÄe kliniÄke primjene tih pokazatelja u rutinskoj veterinarskoj kliniÄkoj praksi. Pokazatelji koÅ”tane pregradnje koji su upotrijebljeni u ovom istraživanju jesu: koÅ”tana alkalna fosfataza i osteokalcin, kao pokazatelji izgradnje i C-terminalni telopeptid kao pokazatelj razgradnje kosti. Istraživanje je provedeno na 58 kuja razliÄitih pasmina. Rezultati pokazuju pojaÄanu pregradnju kostiju u mladih životinja i smanjenu u starih životinja buduÄi da su najviÅ”e vrijednosti koÅ”tanih pokazatelja utvrÄene u mladih životinja, te su opadale s dobi. MeÄutim, poveÄana aktivnost koÅ”tane alkalne fosfataze zabilježena je u starijih kuja, Å”to nije zapaženo u ostalih životinjskih vrsta niti zdravih ljudi. TakoÄer je uoÄena poveÄana razgradnja i smanjena izgradnja kosti u pasa veÄe tjelesne mase
Pheochromocytoma: the path from first symptoms to diagnosis - a case report
Cilj: Prikazati sluÄaj pacijenta obraÄenog zbog gubitka na tjelesnoj masi i anksioznosti kojemu je utvrÄen tumor srži nadbubrežne žlijezde, a naknadnim uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrÄene su i viÅ”egodiÅ”nje povremene palpitacije, tahikardije i skokovi tlaka. Prikaz sluÄaja: Prikazan je Å”ezdesetdvogodiÅ”nji pacijent koji se žalio na oslabljen apetit unatrag 3 mjeseca, gubitak na tjelesnoj masi 10 kg te anksioznost. Ultrazvukom abdomena utvrÄena je, a kompjutoriziranom tomografijom (CT) abdomena potvrÄena, oÅ”tro ograniÄena heterogena tvorba desne nadbubrežne žlijezde promjera 4,2 x 5 cm i denziteta 26 Hounsfieldovih jedinica. Iz medicinske dokumentacije saznaje se da je prethodnih 4 godina povremeno imao palpitacije i supraventrikularne tahikardije s vrijednostima krvnog tlaka do 190/100 mmHg. EndokrinoloÅ”kom obradom utvrÄene su poviÅ”ene vrijednosti metanefrina i normetanefrina u plazmi (12 i 9 puta). Nakon operacije patohistoloÅ”ki je potvrÄena dijagnoza feokromocitoma. Kontrolni nalazi metanefrina i normetanefrina bili su uredni. Planira se kontrola metanefrina i normetanefrina u plazmi jedanput godiÅ”nje. ZakljuÄak: U ovom prikazu sluÄaja želi se istaknuti važnost postavljanja sumnje i pravovremenog utvrÄivanja feokromocitoma te sprjeÄavanja moguÄih komplikacija. Ako postoji kliniÄka sumnja na feokromocitom ili je tijekom obrade incidentaloma nadbubrežne žlijezde CT-om iskljuÄeno da se radi o adenomu, potrebno je uÄiniti biokemijsku obradu feokromocitoma. Ako se ne prepoznaju na vrijeme, ovi tumori zbog svoje hipersekrecije katekolamina imaju visok kardiovaskularni morbiditet i mortalitet.Aim: This case report presents a patient with diagnosed adrenal medulla mass. The patient presented with weight-loss and anxiety. Additional examination of medical records has revealed occasional palpitations, tachycardia and fluctuating blood pressure. Case report: A 62-year-old male patient presented with arterial hypertension, type 2 diabetes, hypercholesterolemia, anxiety, appetite and weight loss of 10 kg in three months. Adominal ultrasound showed and abdominal computerised tomography (CT) scan confirmed a sharply defined heterogenous mass on the right adrenal gland of 4.2x5 cm in diameter, with a density of 26 Hounsfield units. Medical records showed that during the previous four years the patient occasionally suffered from palpitation and supraventricular tachycardia with blood pressure levels up to 190/100mmHg. The laboratory analysis showed elevated plasma levels of metanephrine and normetanephrine (12 and 9 times). Following the surgery, the histopathological examination confirmed the diagnosis of pheochromocytoma. The metanephrine and normetanephrine follow-up results were normal. Annual follow-up is recommended once a year. Conclusion: This case study shows the importance of suspicion of pheochromocytoma with its early detection and the prevention of possible complications. If there is a clinical suspicion of pheochromocytoma or if CT scan rules out adenoma, a biochemical evaluation for pheochromocytoma is mandatory. Unless recognized on time, these tumors have high cardiovascular morbidity and mortality due to their hypersecretion of catecholamines
Uloga oksidacijskog stresa i upalnog odgovora u patogenezi mastitisa u mlijeÄnih krava
Mastitis is one of the most frequent diseases of dairy cows throughout the world, therefore it causes the greatest economic losses in dairy cattle industry. These losses are reflected through: reduced milk production, increased costs of medication and the other animal health services, reduced fertility, early culling of animals and the value of discarded milk. Mastitis is also important from the aspects of public health, milk processing and animal welfare. In the pathogenesis of mastitis the key role plays the innate immune response which is the first line of defence against the pathogen invasion of the udder. The innate immune response generates an inflammatory reaction which is the elementary response of an organism to the tissue trauma induced by any physical, chemical or biological causative agent, but primarily it is the protective mechanism of a vital significance which includes increased phagocytic activity, secretion of antimicrobial substances, fibrosis as well as the alterations in tissue structure of affected organ or body cavity. The release of a number of inflammatory mediators as well as reactive oxygen species (ROS) is an important part of inflammatory response. In dairy cows, the metabolic challenge that occurred during the transition from dry period to early lactation may additionally increase the release of ROS which may contribute to development of oxidative stress and inflammatory response. Oxidative stress is defined as a shift in the balance from cellular oxidation-reduction reactions towards oxidation, i.e. to the state of excessive release of oxidants when their removal by antioxidants is impaired and even insufficient. During peripartum period antioxidantive status of dairy cows is seriously impaired and consequently both the oxidative stress and inflammatory response may present the predisposing factors to their higher susceptibility to intramammary infections (IMI) and mastitis. This association between oxidative stress and inflammation during IMI and mastitis indicates their role in the pathogenesis of mastitis. Thus, a better understanding of such a synergism could contribute to development of new approaches to prevention and therapy of IMI and mastitis.Mastitis je jedna od najÄeÅ”Äih bolesti mlijeÄnih goveda u cijelom svijetu, jer uzrokuje najveÄe gubitke u mlijeÄnom gospodarstvu. Ima znaÄajan utjecaj sa stanoviÅ”ta javnog zdravstva, prerade mlijeka i dobrobiti životinja. Ekonomski gubitci se oÄituju kroz: smanjenu proizvodnju mlijeka, velike troÅ”kove lijeÄenja, prijevremeno izluÄivanje životinja, vrijednost odbaÄenog mlijeka te smanjenu plodnost. U patogenezi mastitisa kljuÄnu ulogu ima uroÄeni imunosni odgovor koji je prva linija obrane nakon Å”to patogen prodre u mlijeÄnu žlijezdu. Upala je standardna reakcija organizma na ozljedu bilo kakvog fiziÄkog, kemijskog ili bioloÅ”kog uzroka, no prije svega to je vitalni zaÅ”titni mehanizam, koji ukljuÄuje proizvodnju reaktivnih kisikovih spojeva (ROS), fagocitne mehanizme, izluÄivanje protumikrobnih tvari, stvaranje ožiljkastog tkiva i neovaskularizaciju te promjene tkivne strukture zahvaÄenog organa ili tjelesnog prostora. MetaboliÄko optereÄenje nastalo prilikom prelaska iz perioda zasuÅ”enja u period rane laktacije je dodatno potencijalni izvor oksidansa i ROS-a u mlijeÄnih krava i pogodovni Äimbenik za nastanak oksidacijskog stresa i upalnog odgovora. Oksidacijski stres definiran je kao pomak ravnoteže u staniÄnim oksido-redukcijskim reakcijama prema oksidaciji, odnosno to je stanje prekomjernog stvaranja slobodnih radikala kisika i ROS pri Äemu se nadilazi moguÄnost njihova uklanjanja. Antioksidacijski status krava u peripartalnom periodu je stoga oslabljen i posljediÄno oksidacijski stres i upalni odgovor mogu predisponirati osjetljivosti krave za intramamarne infekcije (IMI) i mastitis. Povezanost izmeÄu upalnog odgovora i oksidacijskog stresa tijekom IMI i mastitisa ukazuje na njihovu važnu ulogu u patogenezi bolesti mlijeÄne žlijezde te stoga bolje razumijevanje takvog sinergizma može doprinijeti razvoju novih pristupa u prevenciji i lijeÄenju IMI i mastitisa